JAPANSKA PREPELICA (Coturnix japonica - Japanese quail)
PREPELICA (Perdix Coturnix)
U našim krajevima još uvijek se nedovoljno zna o uzgoju i koristi japanskih prepelica. Kao što sam naziv govori japanska prepelica je podrijetlom iz Japana, gdje je prvobitno bila cijenjena kao ptica pjevačica. Međutim, novu vrijednost japanska prepelica dobila je nakon što je otkrivena ljekovitost njezinih jaja i mesa.
Japanska prepelica spada u red sitne peradi. Njezina dužina je 18 cm od čega 3 cm otpada na rep. Smeđe-siva boja perja je standardna, dok se mutacijom gena može dobiti čak i bijela koja je iznimno cijenjena.
Mužjaci imaju malo šira i izbočenija prsa, a tamna pjega nalazi se na podvratku i iznad očiju. Jako su agresivni što posebno pokazuju reakcijom na uljeze odnosno druge mužjake u svom jatu. Jedan pijetao podmiruje 3 do 5 ženki, a ako je u jednom kavezu više pijetlova sukobi među njima su česti, a time i uginuća slabijih mužjaka.
Izgled
Jedna je od najmanjih pripadnica reda kokoški. Odrasla jedinka duga je oko 20 centimetara, od toga 3 cm otpada na rep. Teška je oko 110-135 grama. Raspon krila je 92-101 milimetara, dok je duljina repa 35-39 milimetara. Po izgledu je dosta slična običnoj prepelici. Ima kremasto-bijele prugama iznad oba oka. Noge su joj smećkaste do blijedo-ružičaste. Kljun je sivo-crn, a na vrhu tamniji. (W)
Izražen je spolni dimorfizam. Kod mužjaka perje na prednjoj strani vrata i na prsima je svijetlosmeđe, s tamnijom kestenjasto-smeđom nijansom na podbratku i iznad očiju. U ženki i mladunaca prsa su pjegava. Također, mužjaci se ističu po širim i izbočenijim prsima.
Prehrambene navike
Ova prepelica jede mnogo vrsta sjemenki, uključujući i proso. Prehranu joj čine i mali crvi te ličinke kukaca, a za kukcima i malim beskralježnjacima najčešće poseže u ljeto. Zanimljivo je i da jede pijesak, posebno ženke dok polažu jaja u gnijezdo. (W)
Razmnožavanje
U gnijezdu se nalazi 7-14 jaja po svakom gniježdenju. Jaja su dimenzija 29.8x21.5 milimetara i teška 7-10 grama. Inkubacija po pravilu traje 19-20 dana. Kada se izlegnu, pilići imaju masu 6-7 grama, žuto-smeđe su boje i imaju crne pruge. Pilići su sposobni brinuti se za sebe i imati svoje potomke nakon četiri do šest tjedna, ubrzo nakon što dobiju perje. Sezona parenja varira s obzirom na mjesto. U Rusiji počinje krajem travnja i završava početkom kolovoza, dok u Japanu počinje krajem svibnja i završava u kolovozu. U rijetkim prilikama, gnijezda s jajima mogu se naći i u rujnu. (W)
Ljudi i prepelice
Mnogi ljudi imaju prepelice kao kućne ljubimce jer se lako održavaju. Dosta ljudi ih lovi zbog mesa. Sezona lova na prepelice traje od početka kolovoza do kraja prosinca. Prepelice se najviše love na području Mediterana. Njihovo meso je velika delikatesa i najčešće se koriste u malteškoj, indijskoj i portugalskoj kuhinji. Prepelice koje su se hranile biljkom kukutom mogu izazvati akutno zatajenje bubrega. Prepeličja jaja se često prodaju u prodavnicama i jako su malena u odnosu na kokošja, ali imaju sličan okus. Osim veličine, razlika između prepeličjih i kokošjih jaja je u tome što prepeličja imaju malo manje holesterola. Ponekad se poslužuju sirova uz sushi. U egipatskim hijeroglifima postoji simbol prepelice.
Historija
Brojni su pisani tragovi o pozitivnom uticaju mesa i jaja prepelice na ljudski organizam, posebno na krv i krvotok, srce, jetru, bubrege, želudac i mozak. Postoje pisani podaci o japanskoj prepelici koji datiraju iz 12. stoljeća, i tada su uzgajane i čuvane zbog pjevanja. U tim zapisima piše i da se japanski car hranio prepeličijim mesom kako bi lakše podnosio tuberkulozu. Od tada počinje ozbiljan uzgoj prepelica u Japanu. Početkom 20. stoljeća poprilično je zastupljen uzgoj prepelica u cilju proizvodnje mesa i jaja. (W)
Više o japanskim prepelicama možete pročitati na linku ispod
(na engleskom jeziku)
Nema komentara:
Objavi komentar